蚂蚱长什么样

Belvederski torzo, rad Apolonija iz Atene iz 1. stolje?a pr. Kr. Michelangelo se divio ovom izvanrednom djelu (?ovo je djelo nekoga tko zna vi?e od Prirode”) unato?, ili mo?da upravo zbog, njegova poluuni?tenog izgleda, ?to daje zajedni?ku misti?nu fascinaciju svim djelima anti?ke umjetnosti.

百度 希望有关部门能够帮助技术工人创建创新成果转化的平台。

Pojam antika dolazi od latinskog antiquus: star, starinski, drevan. Iz latinskog je rije? u?la u gotovo sve moderne europske jezike (njema?ki: die Antike, engleski: antiquity, ruski: aнтичность, izg. anti?nost). U osnovnom zna?enju, odnosi se na kulture Stare Gr?ke i Rima i kulture pod njihovim utjecajem. U ?irem smislu zna?i "davnina".

Zna?enje pojma

Pojam "antika" ima osnovno i ?ire zna?enje, pri ?emu postoje i varijacije unutar osnovnog zna?enja o tome ?to se pod njim razumijeva.

Osnovno zna?enje

Pojam antika u svojem osnovnom zna?enju u literaturi obuhva?a kulture izrasle na obalama Sredozemlja u razdoblju od oko 1200. ili 800. pr. Kr. do oko 500. ili 600. g., tj. pribli?no od pojave gr?kih gradova-dr?ava (polisa) i gr?ke arhajske umjetnosti do propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva i "poganske" kulture. Postoji zajedni?ka i neprekinuta kulturna tradicija, koja zapo?inje oko godine 800. pr. Kr., razvija se i uz razne preobrazbe odr?ava kroz gotovo tisu?lje?e i pol. Nakon prvog stolje?a prije na?e ere uz to se u okviru Rimskog Carstva oblikovalo i politi?ko jedinstvo.

Ponekad se u "antiku" uvr?tava i starije doba mikenske kulture, koje zapo?inje oko 1900. pr. Kr. Ve?ina autora ovo razdoblje razmatra posebno, jer kretsko-mikenska kultura u podru?ju Gr?ke i Egejskoga mora propala je do oko 1100. pr. Kr. uz golema razaranja i ekonomski, demografski i kulturni nazadak, pa slijedi mra?no doba i nema kulturnog kontinuiteta.

Pojam antika prvenstveno podrazumijeva kulturu Gr?ke i Rima i svih zemalja koje su bile pod utjecajem gr?ke i rimske kulture. Ponekad se to pobli?e ozna?ava sintagmom klasi?na antika (ili klasi?na starina, ili klasi?na kultura), dok pojam "antika" mo?e obuhvatiti i druge sredozemne kulture toga razdoblja (npr. ?idovsku, perzijsku, egipatsku, keltsku itd.).

Pojam se po?eo koristiti u Europi u srednjem vijeku jer se o starim Grcima i Rimljanima op?enito govorilo kao o "starima", dok se o kulturama i civilizacijama koje su im prethodile nije znalo gotovo ni?ta (situacija se po?ela mijenjati tek u 19. st.).

Antika i stari vijek

Antika je u uobi?ajenoj podjeli povijesti dio starog vijeka (koji zapo?inje pojavom prvih civilizacija u Mezopotamiji i Egiptu oko godine 3500. pr. Kr., a zavr?ava padom Zapadnog Rimskog Carstva). Ponekad se i izjedna?ava s pojmom "Stari vijek"; npr. Eduard Kale u knjizi Povijest civilizacija ima poglavlje "Anti?ko razdoblje" i pi?e: ?Pod antikom se obi?no razumijeva kulturna povijest Stare Gr?ke i Rima, no mi ovdje (…) u anti?ke civilizacije uklju?ujemo sve stare ili drevne civilizacije koje su se u raznim podru?jima Zemlje javile prije ili u vrijeme stare Gr?ke i Rima.? (str. 23).

?ire zna?enje

U ?irem smislu (uobi?ajeno u svakodnevnom govoru, ponekad u literaturi), pojam antika ozna?ava davno pro?lo vrijeme, davninu. Ponekad se koristi i kao pogrda (pejorativno): zastarjeli pogledi i vrijednosti, koji su nekada ne?to zna?ili, a danas su besmisleni; tako?er i osoba, koja ima takve poglede.

Pridjev anti?ki odnosi se na antiku u prvom smislu (anti?ka filozofija, umjetnost isl.), a antikni na op?enito zna?enje (antikni namje?taj, nakit, svjetonazor idr.). Pridjev antikvaran i imenica antikvitet ozna?avaju predmet koji ima kulturnu vrijednost po svojoj starini i rijetkosti.

Razdoblja unutar antike

Razdoblje antike (u osnovnom zna?enju) uobi?ajeno se dijeli u tri podrazdoblja. Granicu ?ine osvajanja Aleksandra Makedonskog (umro 323. g. pr. Kr.) i uspon mo?i Rima.

1. Gr?ko doba. U prvom razdoblju antike gr?ka je kultura, iako donosi izvanredne novine, jo? marginalna u odnosu na stare civilizacije i velike sile onoga doba (Egipat, Asirija, Babilonija, Perzija).
2. Helenizam. Nakon Aleksandrovih osvajanja (do 323. g. pr. Kr.), Makedonija postaje velesila i gr?ka se kultura naglo ?iri u zauzeta podru?ja, koja su ranije ve?inom bila pod vla??u Perzije, potiskuju?i tradicionalne kulture; tako nastaje razdoblje helenizma. S obzirom na malobrojnost Grka i drevnost kultura pokorenih naroda, gr?ka kultura pritom do?ivljava zna?ajne promjene, koje mnogi povjesni?ari ozna?avaju kao dekadenciju.
3. Rimsko razdoblje. Razni povjesni?ari razli?ito ozna?avaju kada prestaje razdoblje helenizma, a zapo?inje rimsko razdoblje: od 201. g. pr. Kr. (kraj Drugog punskog rata) do 30. g. pr. Kr. (Egipat, posljednje kraljevstvo pod helenisti?kom dinanstijom, pada pod rimsku vlast). Rije? je naravno, kao i uvijek kada u historiografiji postoje ovakva neslaganja, o procesu gdje je svaki fiksni datum manje ili vi?e arbitaran. U kulturnom smislu, Rimsko razdoblje je uvelike nastavak helenizma, jer su rimska znanost i umjetnost ovisni o gr?koj; nova dostignu?a razvijena su uglavnom u pravu i arhitekturi, a zna?ajne promjene doga?aju se u religiji: religije "uvezene" s Istoka (?tovanje egipatskih bo?anstava Izide i Ozirisa, maloazijske Kibele, perzijskog Mitre i dr., te ?idovstvo i kr??anstvo) postupno potiskuju staru gr?ku i rimsku religiju.

Po?etak i ?irenje anti?ke kulture

Po?etak anti?ke kulture u klasi?nom smislu op?enito se poistovje?uje s razdobljem nastanka Homerovih epova (i ne?to kasnije Hesiodovih) i s po?etkom gr?ke kolonizacije prostora Sredozemlja u 8. stolje?u pr. Kr.

U sljede?im stolje?ima Grci su ?irili svoje obrazovanje i kulturu cijelim Sredozemljem, a od vremena Aleksandra Velikog i na Orijent pa i dalje, u Sredi?nju Aziju. Rimljani su anti?ku kulturu prenijeli na srednju i sjeverozapadnu Europu, gdje se ona kasnije, od ranog srednjeg vijeka razvila u srednjovjekovnu kr??ansku zapadnja?ku kulturu.

Kraj antike

Kao kraj razdoblja antike, razli?iti autori ozna?avaju razli?ite godine i doga?aje tijekom tri stolje?a.

• Godina 325. Nicejski koncil, prvi op?i sabor kr??anstva, koje te godine postaje priznata religija (a pola stolje?a kasnije i jedina dozvoljena).
• Godina 393. Odr?ane zadnje starovjekovne Olimpijske igre, nakon toga zabranjene kao poganske.
• Godina 476. Svrgnut Romul Augustul, predposljednji car Zapadnog Rimskog Carstva.
• Godina 480. 09.05. u Dioklecijanovoj pala?i ubijen Julije Nepot, posljednji car Zapadnog Rimskog Carstva.
• Godina 498. Kr?tenje frana?kog kralja Klodviga.
• Godina 529. Sveti Benedikt iz Nursije osniva prvi samostan na zapadu, a istovremeno se u Ateni zatvara Akademija, koju je 900 godina ranije utemeljio Platon. To je kraj anti?ke filozofije, pet godina nakon smrti zadnjeg starovjekovnog nekr??anskog filozofa Boecija (524.).
• Godina 565. Smrt bizantskog cara Justinijana I., posljednjeg koji je imao djelomi?nog uspjeha u poku?aju da obnovi nekada?nje jedinstvo isto?nog i zapadnog Rimskog Carstva.
• Godina 568. Upad Langobarda u Italiju, koji ozna?ava zavr?etak seobe naroda na Zapadu.
• Godina 632. Po?etak arapskih osvajanja izvan Arapskog poluotoka.

Kraj antike, koji je ujedno i kraj starog vijeka, proces je osipanja politi?ke mo?i Rimskog Carstva i propadanja njegove kulture koji traje otprilike tri stolje?a; svaki pojedina?ni datum manje je ili vi?e arbitraran. Iako se u raznim ud?benicima i literaturi i danas kao kraj antike naj?e??e spominje 476. godina, kada pada Zapadno Rimsko Carstvo, dana?nji povjesni?ari obi?no smatraju da antika traje dulje, do pribli?no 600. godine, jer u mnogim podru?jima kulturni se kontinuitet nastavlja.

Tako npr. kasnoanti?ki gradovi na isto?noj obali Jadrana nastavljaju i nakon 476. ?ivjeti na istim kulturnim i ekonomskim osnovama, ?to se ne mijenja ni kada po?etkom VI. stolje?a padaju pod politi?ku vlast Isto?nih Gota. Tek invazijom Avara po?etkom VII. stolje?a ve?ina tih gradova biva razorena. U ostalima su ostaci antike ?ivjeli u agoniji jo? desetlje?ima, dok nisu podlegli snazi slavenske asimilacije. (Sui?, str. 24-25)

O kraju antike v. ?lanak kasna antika.

Pojava kr??anstva

U okviru Rimskog Carstva javlja se kr??anstvo, koje krajem 4. stolje?a postaje jedina dopu?tena religija. Ono negira i uni?tava mnoge osnovne ?imbenike anti?ke kulture (tradicionalna religija, filozofija, kazali?te, sportska natjecanja itd.), ali istodobno je o njoj ovisno i neke njezine elemente prenosi u srednji vijek.

Prete?e anti?ke kulture

Korijeni europske antike le?e u tami. Njezina se pretpovijest mo?e smjestiti u vrijeme oko 2000. pr. Kr. do 1600. pr. Kr./1550. pr. Kr., u razdoblje srednje heladike. Po?etkom tog razdoblja, dijelom ve? u vrijeme rane heladike oko 2200. – 2000. pr. n. e., u Gr?ku doseljavaju indoeuropska plemena.

Mikenska kultura

O?ito pod utjecajem minojske kulture s Krete, prve visoke kulture u Europi, koja je svoj procvat imala u vremenu oko 1900. – 1450. pr. Kr., na kopnenom dijelu Gr?ke se iz kulture srednje heladike razvila mikenska kultura (oko 1600. – 1050./00. pr. Kr.). Polazi?te joj je vjerojatno bilo u Argolisu i pojavljuje se iznenadno s bogatim grobovima (od oko 1600. pr. Kr.). Izme?u ostalog, mikenska kultura je od minojske preuzela pismo. Tzv. linearno pismo A koje se, izme?u ostalog, koristilo na Kreti a do danas nije potpuno odgonetnuto jer su tekstovi pisani nepoznatim jezikom, modificirano je u tzv. linearno pismo B. Pismo B se sre?e na brojnim glinenim plo?icama prona?enim i u pala?ama u Pilu, Tebi i Mikeni na gr?kom kopnu, kao i na Kreti u Knososu kojim je u me?uvremenu vladala Mikena.

Lavlja vrata u Mikeni

Poznata su prekrasna sredi?ta mikenske kulture. Zna?ajna nalazi?ta su Mikena, Pil, i Tirint na poluotoku Peloponezu, Orhomen i Gla u sredi?njoj Gr?koj kao i Miletu u zapadnom dijelu Male Azije i niz drugih.

U gradskim su se sredi?tima nalazili dijelovi zvani zamak ili pala?a, koji su u ve?ini slu?ajeva bili jako utvr?eni u 13. stolje?u. Bogati kupolasti grobovi, fina, dijelom bogato obojena keramika, umjetni?ki obra?eno zlato, srebro i fajansa i sli?ni nalazi svjedo?e o bogatstvu i specijaliziranosti gospodarskog sistema sa sredi?njom upravom. Njegovane su ?ive trgovinske veze s Bliskim istokom, Asirijom i Egiptom. Mikenska keramika je bila omiljena u velikom dijelu Sredozemlja, a vjerojatno su u ju?noj Italiji postojala gr?ka trgova?ka naselja.

Mra?no doba

Vrijeme izme?u 1200. i 750. pr. Kr. se obi?no naziva "mra?no doba" jer iz tog vremena gotovo da i nema tragova.

Po?etkom tog razdoblja mnogi su gradovi na gr?kom kopnu razoreni, ?ime je nestala i podloga za kulturu pala?a. Mikenska tradicija nastavljena je jo? oko 150 godina, prije nego ?to je po?elo tzv. protogeometrijsko razdoblje (oko 1050. – 900. pr. Kr.). Prema predaji, oko 1050. pr. Kr. po?inje sna?no osporavano razdoblje "Jonskih selidbi" tijekom kojih su stanovnici gr?kog kopna naselili egejske otoke i Malu Aziju.

Na gr?kom se kopnu pru?a vrlo difuzna slika: na?eno je vrlo malo naselja, a i ona izgledaju, za razliku od mikenskog razdoblja, vrlo siroma?no. Me?utim u Lefkandi, na gr?kom otoku Eubeji, pru?a se sasvim druga?ija slika: tamo su prona?eni, pored naselja s velikom zgradom kneza Lefkandija, grobovi koji su bili vrlo bogato opremljeni.

Tijekom zadnjih desetlje?a, zahvaljuju?i mnogim novim nalazima, "mra?no doba" ipak se polako rasvjetljava. Prema pretpostavkama znanstvenika koji se bave istra?ivanjem Homera, u razli?itim dijelovima Ilijade ogledaju se prilike tog vremena. To je vrijeme bilo o?igledno vrlo zna?ajno za razvoj gr?kog dru?tva, sve do gr?kih polisa.

Nakon 8. stolje?a pr. Kr. kontakti s prednjim Orijentom ponovo su vrlo intenzivni i nastaju trgovinske stanice na Cipru i u Siriji. Pretpostavlja se da su ve? u kasnom 9. stolje?u pr. Kr. Grci preuzeli pismo od Feni?ana.

Gr?ka i helenisti?ki svijet

Po?etci stare Gr?ke

Podrobniji ?lanak o temi: Stara Gr?ka

S takozvanim arhai?nim razdobljem u ranom 8. stolje?u pr. Kr. po?inje stvarno razdoblje antike. Od 776. pr. Kr. poznate su liste pobjednika Olimpijskih igara. U razdoblju od oko 770. do 540. pr. Kr. Grci se u vrijeme velike kolonizacije ?ire prema zapadnom Sredozemlju (prije svega na Siciliju i u ju?nu Italiju), sjeverne otoke u Egejskom moru i na Crno more. U Maloj Aziji su se ve? ranije naselili. U tom razdoblju (negdje izme?u 750. i 650. pr. Kr. zapisani su i Homerovi epovi Ilijada i Odiseja, najstariji literarni spomenici zapada; u to je vrijeme (oko 700. pr. Kr.) djelovao i Hesiod.

Nastajanje polisa

Istovremeno se stvara i sustav gr?kih gradova-dr?ava, polisa, pri ?emu je ve?ina njih imala samo mali broj stanovnika.

Sparta, vojni?ka dr?ava u nastajanju na jugu Peloponeza, podvrgla je svojoj vlasti Meseniju i na taj na?in uspostavila kontrolu nad cijelim jugozapadnim dijelom poluotoka. Sparta se sa svojom oligarhijskom strukturom mo?e smatrati prvim primjerom grada ustrojenog na na?elu polisa, koji ?e od toga vremena prevladavati.

I u velikom broju drugih gr?kih gradova-dr?ava ustav je ure?ivao zajedni?ki ?ivot gra?ana, ali ni tiranija, kakva je oko 650. pr. Kr. postojala, na primjer, u Korintu i u Megari, nije bila ba? rijetkost.

U Ateni se korak po korak gradio demokratski sustav. Nakon ?to su Drakon (621. pr. Kr.) i Solon (594/593. pr. Kr.) donijeli svoje zakone, Pizistrat i njegovi sinovi uspjeli su jo? jednom, u razdoblju izme?u 561 i 510. pr. Kr., obnoviti tiraniju. Me?utim, do 501. pr. Kr. reforme Klistena Atenskog dovele su do kona?nog proboja ati?ke demokracije.

Atenski Akropolis

Razdoblje procvata Atene

S atenskom podr?kom Jonskom ustanku oko 500. pr. Kr. po?eo je sukob s Perzijom koji je trajao skoro dvjesto godina, poznat kao Perzijski ratovi o kojima nas "otac povijesti" povjesni?ar Herodot izvje??uje nekad manje, a nekad vi?e pouzdano.

Kad Perzijanci upadaju u Gr?ku, Atenjani ih 490. pr. Kr. pobje?uju u Maratonskoj bitci. Deset godina kasnije, perzijski Veliki vladar Kserkso I. okuplja veliku vojsku i kre?e u kaznenu ekspediciju, da osveti poraz svog oca u bitci kod Maratona. Me?utim, gubi pomorsku bitku kod Salamine s atenskom flotom pod zapovjedni?tvom Temistokla, a 479. pr. Kr. kopnena vojska gubi bitku kod Plateje s udru?enim vojskama gr?kih polisa. Time je Perzija za neko vrijeme potisnuta, a gr?ki polisi u Maloj Aziji oslobo?eni.

S osnivanjem Ati?kog pomorskog saveza 477. pr. Kr. pod vodstvom Atene, za nju po?inje razdoblje procvata koje traje do kraja vladavine Perikla 429. pr. Kr. U tom razdoblju nastaju neka od najzna?ajnijih filozofskih, literarnih i arhitektonskih djela stare Gr?ke: Eshilove tragedije, tada stvaraju Sofoklo i Euripid, a tada se gradi i Partenon na Akropolisu. U to je vrijeme u Ateni djelovao i Sokrat, Platonov u?itelj.

Borba za prevlast

Rastu?e suparni?tvo izme?u Atene kao pomorske i Sparte kao kopnene sile dovelo je 431. pr. Kr. do Peloponeskog rata koji je trajao 30 godina, a povjesni?ar Tukidid vrlo ga je dojmljivo opisao. Ovaj sukob, u kojem su se uspjesi zara?enih strana neprekidno smjenjivali, zavr?io je 404. pr. Kr., uz pomo? koju su Spartancima pru?ili Perzijanci, potpunim porazom Atene i uspostavljanjem privremene hegemonije Sparte nad Gr?kom.

U prvoj polovici 4. stolje?a pr. Kr. gr?ki gradovi gotovo neprekidno ratuju jedni protiv drugih, svi protiv svih, mijenjaju se saveznici - uz neprestano uplitanje perzijskih careva - pri ?emu se ?e?nja za op?im mirom koristi i za promid?bene ciljeve. Teba smjenjuje 371. pr. Kr. Spartu u njezinoj ulozi hegemona nakon bitke kod Leuktre, ali je i prevlast Tebe trajala kratko. Time je Peloponeski rat, kako se to kasnije pokazalo, osjetno poremetio dotada?nji odnos snaga.

Za to se vrijeme na Siciliji mo?na Sirakuza dokazala protiv trgova?ke republike Kartage, koja je jo? od ranog 5. stolje?a pr. Kr. bila u konfliktnom odnosu s gr?kim polisima. Osim toga, za razliku od mati?ne zemlje, na Siciliji se kao oblik vladavine odr?ala hegemonija u velikom broju gradova.

Tek prisilno ujedinjenje Gr?ke od strane Filipa II. Makedonskog okon?alo je neprekidne borbe za prevlast izme?u polisa. Atenjani, kao Demosten, smatrali su ga ne-gr?kim barbarom, ali on je sa svojom izvrsnom vojskom dobio bitku kod Kairona 338. pr. Kr. i uspostavio hegemoniju nad Helom, ?to je godinu dana kasnije i osna?eno Korintskim savezom.

Vrijeme helenizma (336 do 30. pr. Kr.)

Aleksandar Veliki - rad nepoznatog suvremenika

Nakon ?to je 336. pr. Kr. ubijen Filip II., njegov sin Aleksandar Veliki vodi gr?ko-makedonsku vojsku u Aziju i u nekoliko godina osvaja cijelo perzijsko Carstvo. Aleksandrov pohod utro je put gr?koj kulturi na ?itavom tada poznatom Orijentu, od Egipta, Mezopotamije i Perzije pa sve do granica Indije. Nakon Aleksandrove smrti 323. pr. Kr. u Babilonu njegovi su nasljednici Dijadosi (ve?inom njegovi generali) nakon dugotrajnih me?usobnih ratova podijelili carstvo izme?u sebe. U svim dijelovima carstva - od ptolomejskog Egipta na zapadu pa sve do seleukidskog carstva na istoku - helenizam je tijekom sljede?ih stolje?a bio dominantna kultura.

Razdoblje helenizma bilo je obilje?eno gotovo neprekidnim borbama triju velesila (Ptolemejevi?i, Seleukidi i Antigonidi) za prevlast. Po?etkom 2. stolje?a pr. Kr. Rim je intervenirao u Gr?koj. 146. pr. Kr. Rimsko Carstvo podvrgava pobije?ene ?lanove ahajskog saveza provinciji Makedoniji i razara vode?i polis tog vremena, Korint. Mnogi polisi, kao Atena i Sparta, neko vrijeme jo? ostaju, bar formalno, nezavisni. Nedugo zatim je uslijedilo zauzimanje Pergama, a 64./63. pr. Kr. i zadnjih ostataka Seleukidskog podru?ja. Zadnja dr?ava sljednica Aleksandrovog carstva, Egipat Ptolemejevi?a ?ija je zadnja vladarica bila Kleopatra VII., integrirana je 30. pr. Kr. u Rimsko Carstvo. Time je prestao postojati svijet helenisti?kih dr?ava kao utjecajni vojni i politi?ki ?imbenik tada?njeg svijeta. Gr?ka kultura je ipak nastavila ?ivot nesmanjenom snagom u Rimskom Carstvu sve do njegovog nestanka na zapadu, a nakon toga u Bizantu.

Rimsko Carstvo

Rimski Forum

Podrobniji ?lanak o temi: Rimsko Carstvo

Nakon Grka, Rimljani postaju sljede?i nositelji i posrednici anti?ke kulture. ?to su dalje prodirali na Levant, tim su vi?e prihva?ali knji?evnost, filozofiju, umjetnost, arhitekturu kao i kulturu svakodnevnog ?ivljenja Grka, da bi zatim preuzeto ?irili na podru?je zapadnog Sredozemlja i dalje, sve do Rajne i britanskih otoka.

Korijeni Rima

Rim, prema legendi osnovan 753. pr. Kr., nastao je, kako smatraju prema novijim istra?ivanjima, tek krajem 7. stolje?a pr. Kr. spajanjem vi?e selskih naselja uz pli?ine na donjem dijelu rijeke Tibra. Politi?ki i kulturno, Rim je dugo bio pod etru??anskim utjecajem. S druge strane, Etru??ani su jo? od ranije imali intenzivne kontakte s gr?kim kolonistima.

Rimska Republika (oko 500. do 27. pr. Kr.)

Podrobniji ?lanak o temi: Rimska Republika

Rimljani su se oko 500. pr. Kr. oslobodili prevlasti etru??anskog grada-kraljevstva, protjerali zadnjeg rimskog kralja Lucija Tarkvinija Oholog i razvili vlastiti, prvi oblik republikanske vlasti. U idu?im desetlje?ima, do oko 450. pr. Kr., stvara se zakonik dvanaest plo?a koja bilje?i prve civilne, kaznene i procesnopravne norme rimskog prava. Ustavom je utvr?ena podjela vlasti, i time su polo?eni temelji Rimske Republike.

Do 272. pr. Kr. su Rimljani ovladali cijelom Italijom ju?no od doline rijeke Pad. S Punskim ratovima protiv pomorske sile Kartage u 3. i 2. stolje?u pr. Kr. po?inje uspon Rima prema polo?aju velesile starog vijeka i on za vi?e stolje?a preuzima vlast nad cijelim Sredozemljem. Nakon 200. pr. Kr. Rim se mije?a i u politiku helenisti?kih velesila i preuzima protektorat nad isto?nim Sredozemljem. Godine 148. pr. Kr. Makedonija Antigonida, 63. pr. Kr. podru?je Seleukida i na kraju 30. pr. Kr. Egipat Ptolemejevi?a postaju rimske provincije.

Istovremeno, u samom Rimu dolazi do niza kriza izra?enih sukobima izme?u predstavnika patricija koji su ustrajavali na zastarjelim socijalnoekonimskim strukturama i plebejaca koji su tra?ili reforme. U vrijeme gra?anskih ratova kriza kasnog razdoblja Rimske Republike dosi?e vrhunac, i postaje jasno da je Republika kao takva nad?ivljena. Time postaje mogu? principat. Ve? je Gaj Julije Cezar svojim polo?ajem do?ivotnog diktatora dosegnuo status monarha. Prvim rimskim carem smatra se August, Cezarov ne?ak i nasljednik, koji je s principatom uspio umjesto razru?ene republike uvesti monarhisti?ko dr?avno ure?enje.

Doba rimskih careva

Podrobniji ?lanak o temi: Rimsko Carstvo

Rimsko Carstvo, kako ga je zasnovao August, on i njegov nasljednik Tiberije vodili su sigurnom rukom. No ve? u vrijeme Kaligule, Klaudija i Nerona pojavljuju se prvi znaci raspada. Nakon jedne krizne godine (Godina ?etiri cara) na vlast dolazi dinastija Flavijevaca (Vespazijan, Tit i Domicijan). Njihova je vladavina sve u svemu, kako na vanjsko- tako i na unutarpoliti?kom planu, bila vrlo uspje?na. Nakon ?to je Domicijan u jednoj zavjeri ubijen, ponovo slijedi kriza koja je uglavnom prevladana u vrijeme tzv. Pet dobrih careva.

Upravo u vrijeme tih "dobrih careva" imperij do?ivljava (u prvoj polovini 2. stolje?a) svoj najve?i procvat i veli?inu (ekspanzija u vrijeme Trajana, povrat teritorija i osiguranje granica pod Hadrijanom). Ubrzo nakon toga sve vi?e raste pritisak na granice carstva. Na sjevernim i sjeveroisto?nim granicama pritisak vr?e Germani, na isto?nim Parti (koji su se usprkos nekoliko poraza uspjeli dokazati), a kasnije i Sasanidi. Smr?u Marka Aurelija 180. zavr?ava takozvano ?zlatno doba”, koje se mo?e samo uvjetno smatrati zlatnim.

Kasna antika (284. do 602./641.)

Krajem 3. stolje?a car Dioklecijan uspijeva, uvo?enjem tetrarhije, jo? jednom posti?i stabiliziranje carstva. To vrijeme po?etka kasnog starog vijeka obilje?eno je prijelomnim doga?ajima. Priznavanje i privilegiranje kr??anstva u vrijeme Konstantina I. (koje je prije toga bilo ponekad i krvavo progonjeno) predstavljalo je zna?ajan odmak od anti?ke kulture, a posebno od anti?ke filozofije i religijskog pluralizma.

Julijanovom smr?u propao je zadnji poku?aj o?ivljavanja poganskih kultova povezivanjem s novoplatonizmom 363.; svi sljede?i carevi bili su kr??ani.

Valentinijan I. uspijeva stabilizirati zapadni dio carstva, ali u okviru seobe naroda 378. dolazi do bitke kod Adrinopolisa, i time do nove krize. Car Teodozije I. Veliki sredio je stanje na istoku carstva i istovremeno je bio zadnji car koji je vladao cijelim Rimskim imperijem. On je proglasio kr??anstvo dr?avnom religijom. No dokazano je da se bar do 6. stolje?a na podru?ju imperija nalaze pogani.

Nakon podjele carstva 395. izme?u sinova cara Teodozija samo se Isto?no Rimsko Carstvo, kojim se upravljalo iz Konstantinopola, pokazalo trajno sposobnim za ?ivot (latinski je do 7. stolje?a ostao slu?beni jezik). Tzv. Zapadno Rimsko Carstvo sve je slabije odolijevalo navalama Huna i Germana. Do?lo je do postupnog raspadanja rimske vojske, dok su Germani zaposjeli mnoge zapadne provincije i pri tome preuzeli mjesta rimskih upravlja?a. Po svemu sude?i, promjene do kojih je dolazilo zbog posljedica seobe naroda nisu bile ni pribli?no tako jednostavne kao ?to se dugo vjerovalo, i sad su ponovo predmet znanstvenih rasprava. Godine 410. Rim su oplja?kali Zapadni Goti, a 455. Vandali.

Tradicionalna povijest, koja tom doga?aju nije pridavala veliku pa?nju, ?esto ga je smatrala "krajem starog vijeka"; danas se odustalo od tog stajali?ta. Zbog vi?e razloga se danas i 6. stolje?e ubraja u stari vijek. Isto?norimski car Justinijan I. Veliki (527. – 565.) poku?ao je ponovo - u po?etku s dobrim rezultatima - obnoviti cijeli imperij, ?to na kraju ipak nije uspjelo; pored ostalog, Sasanidi su vr?ili veliki pritisak na isto?ne granice. U Isto?norimskom carstvu anti?ka kultura i duhovni svijet ?ivjeli su i dalje do u srednji vijek, ali tu su zna?ajni rez donijela Arapska osvajanja i odvojila kasnoanti?ko ranobizantsko carstvo od srednjovjekovnog Bizanta. Ovisno o razmi?ljanju razli?itih povjesni?ara, kasna antika zavr?ava ili 602. godine nasilnim dolaskom na vlast cara Foke, ili 641. godine nakon smrti cara Heraklija i kona?nog pada Egipta u arapske ruke. [1]

Zna?enje i utjecaj antike

Zna?aj antike za daljnji razvoj svjetske povijesti gotovo je neprocjenjivo. U tom razdoblju le?e korijeni razvoja zapadnog svijeta. Jonska filozofija prirode, ati?ka demokracija, rimsko pravo i religijski pluralizam i tolerancija ostav?tina su antike na koju se nadovezuju dana?nji prosvjetitelji, teoreti?ari dr?ave, prirodne znanosti, borci za ljudska prava i mnogi drugi.

Do danas su sa?uvana brojna svjedo?anstva o veli?ini i zna?enju tog razdoblja - pored sa?uvanih tekstova filozofske, literarne ili povijesne naravi - brojni objekti gr?ke i rimske umjetnosti: od velikih skulptura do minijatura, keramike itd. Velike anti?ke zbirke nalaze se u Rimu, Ateni, Napulju, Parizu, Londonu, Münchenu, Sankt Peterburgu, Be?u i Berlinu. Za upoznavanje svakodnevnog ?ivota u to vrijeme zna?ajna su arheolo?ka nalazi?ta u Pompejima, Delfima, Pergamu i ?itavom nizu drugih mjesta.

Kad se u Italiji u 15. stolje?u po?elo ponovo cijeniti i opona?ati o?uvane ostatke (uglavnom rimske) umjetnina starog vijeka, to je razdoblje nazvano renesansa, tj. ponovno ro?enje antike.

Me?utim, ne treba smetnuti s uma da se antika u srednjem vijeku nije nikada potpuno ugasila. Uz Bizantince i Arape, i u Europi je tijekom srednjeg vijeka zahvaljuju?i nekim aktivnostima redovnika i karolin?koj renesansi (kraj VIII. i po?etak IX. st.) sa?uvano ne?to od anti?kog naslje?a.

Novija istra?ivanja nagla?avaju neke neprekinute linije izme?u antike i srednjeg vijeka.

Tek u XIV. stolje?u u Europi (na podru?ju latinskog kr??anstva, odnosno katoli?anstva) razvija se interes za izgubljene tekovine antike (Renesansa), koje su uvelike sa?uvane zahvaljuju?i islamskim Arapima uz posredovanje ?idova. Uz obnovu interesa za anti?ku umjetnost i knji?evnost povezan je i svjetonazorski okret od srednjovjekovne prevlasti religije tj. usmjerenosti na onostrano (transcedentno, metafizi?ko, na Boga) ka interesu za ovaj svijet i za ?ovjeka (humanizam). Tada zapo?eti duhovni razvoj dovodi do prosvjetiteljstva i moderne. Suvremna zapadna kultura i civilizacija nezamisliva je bez gr?ke znanosti i filozofije, bez rimskog prava, bez gr?ke i rimske arhitekture i umjetnosti.

Anti?ki autori

U nastavku su navedeni neki od najva?nijih poznatih anti?kih autora i neka od njihovih sa?uvanih djela.

• Herodot: Povijest
• Tukidid: Peloponeski rat
• Ksenofont: Helenika i Pohod deset tisu?a
• Arijan: Aleksandrova anabaza
• Pauzanije: Opis Gr?ke
• Plutarh: Veliki Grci i Rimljani
• Polibije: Povijest
• Livije: Rimska povijest
• Diodor: Biblioteka
• Salust: Katalinina zavjera i Rat protiv Jugurta
• Cezar: Galski rat i Gra?anski rat
• Tacit: Anali i Germanija
• Nepoznati autor: Povijest Augusta

Literatura

Osnovne definicije i obja?njenja preuzeti su iz:

• Hrvatska enciklopedija
• Hrvatski enciklopedijski rje?nik

Citirana literatura:

• Eduard Kale: Povijest civilizacija, Zagreb: ?kolska knjiga, 1990. (6. izdanje)
• Mate Sui?: Anti?ki grad na isto?nom Jadranu, Zagreb: Golden Marketing, 2003. (2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje)